Hoce li nam tada smjesak starih uspomena bojazljivo skrivati dobro ucrtane tragove vremenana nasim licima? Hoce li nas boljeti kao bol ili samo kao prosla sreca? Hocemo li se prepoznati na ulicama u tijelima nekih dedica, nana, bakica? I, ako se prepoznamo da li cemo sa srecom pricati o stranama svijeta na koje smo zeljeli otici, i na koje smo zaista i stigli? Ili cemo skrivati pogled preplavljen suzama?

Komentariši